Piše: Goran Gavranović
„Novinarstvo već odavno više nije lutajući cirkus koji se povlači kad spektakl završi.“
(Juli Zeh, Corpus delicti)
Niti je svijet koji opisuje Julija Zeh u romanu Corpus delicti – toplo ga preporučam – utopija, niti je citat koji navodim u današnjem svijetu točan. Novinarstvo jest cirkus jer je svijet oko nas cirkus, grozan i predivan istodobno.
Novinarstvo luta, trči, od spektakla do spektakla, a njih je toliko da ih jedva stiže obići. Ono što je u oba svijeta točno – u distopijskom svijetu romana Julije Zeh, i u ovom našem svijetu – novinarstvo ne odlazi kada spektakl završi. Ono ostaje još dugo nakon što se spektakl s naslovnice pretvori u sitnu crticu od par redaka. I crtici se neprestano vraća.
Zašto ovo pišem i kakve to ima veze s književnošću i Sajmom knjiga u Puli? Pa, nikakve posebne. Novinarstvo, novine i mediji s književnošću i knjigom mogu se povezati i povezani su na bezbroj načina. Mnogi su pisci ujedno i novinari, mnogi novinari željeli bi biti pisci ili će to postati, ali ono što ih možda i najviše veže jest to što i jedni i drugi znaju, bolje reći osjećaju, da je svaka priča, pa i ona najmanja, onaj spektakl koji se s vrištećih ekrana i naslovnica upokojio negdje kao nekoliko redaka teksta – beskrajno vrijedan pričanja.
Možda su i najvrjednije one priče (u mnoštvu spektakala koje nam ljudska glupost i pohlepa svakodnevno serviraju to se često ne vidi) koje su naoko obične, pored kojih svakodnevno prolazimo i tek s vremena na vrijeme opazimo koliko su veličanstvene i vrijedne da budu ispričane. Taj trenutak kada pogled prodre ispod površine onoga što vidimo svaki dan podjednako dijele i književnost i novinarstvo.
Opet, ni to nema neke pretjerane veze sa Sajmom knjiga u Puli, 24sata i Expressom. Ili možda ima. Možda je upravo to nit koja povezuje sve nas kojima umjesto krvi teče olovo, iako se već odavno i knjige i novine ne tiskaju slovima izlivenim u olovu. Ta jeftina metafora i dalje stoji. Tko se jednom zarazi tim otrovom, rijetko se kada izliječi.
Iako su već odavno i knjige i novine prešle na ekrane digitalnih medija, iako se svijet izmijenio na bezbroj načina, priče su ostale iste. Njihovo je otkrivanje ostalo isto, nepromijenjena je i tanka nit koja povezuje onoga koji priča otkrivajući i povezujući činjenice, i onoga koji ih povezuje maštom.
Svaka priča iz novina, svaka vijest, crtica, samo je sjeme koje čeka svoj roman, knjigu, pjesmu… Ona će biti ispričana drugačije, činit će se da jedna s drugom nemaju nikakve veze, a i kad bi se našao netko jako pametan sa svim vremenom ovog svijeta, ne bi ih mogao povezati. Ipak, one su povezane. Kao što su masovni mediji, novine, nerazdvojivo povezani s knjigama.
Eto to je, možda, ta veza između 24sata, Expressa, naravno i svih kolega iz drugih medija koji od priče žive, i Sajma knjiga u Puli. Ona je prešutna i samorazumljiva. Kako se to dogodilo, tek je nizanje činjenica. Zašto su 24sata i Express, i novinarstvo kao takvo, neraskidivo povezani sa Sajmom knjiga u Puli, s knjigama, s pisanom riječi, samo je po sebi jasno.
Ipak, možda je tu najvažniju ulogu odigrao književni mjesečnik BestBook, koji izlazi u Expressu, možda, iako bih rekao da nije bilo njega, bilo bi nešto drugo. Sve što je vezano uz knjigu, pisanje, pronašlo je svoje mjesto u BestBooku, a oni najznačajniji – a Sajam knjiga u Puli to definitivno jest – popraćeni su najviše. I tu su stvari krenule svojim prirodnim tokom, onako kako ih nevidljiva tanka nit priče povezuje.
I nama kao mediju, jednom od najvažnijih i najvećih u ovoj zemlji i regiji (jako se trudim da budem skroman i ne kažem najvećem), važno je podržati jedan od najvažnijih festivala pisane riječi u ovoj zemlji i regiji. Zašto nam je važno – zbog one tanke niti, zbog olova u krvi, koje nas povezuje. Zbog toga što je jedan od najljepših osjećaja onaj kada ispričaš lijepu priču, priču koju vrijedi ispričati, priču koju možeš pričati bezbroj puta i svaki put će biti nova, drukčija. Svaki put će ti otkriti neko novo lice, neku novu sjenu koju do tada nisi vidio, a tako je značajna i bitna.
A Sajam knjiga u Puli jedna je od najljepših i najznačajnijih priča u ovoj zemlji. I zato je vrijedi ispričati bezbroj puta. Zato je 24sata, Express i BestBook žele ispričati bezbroj puta. Rekao bih da nam je to ustvari dužnost.
I zahvalni smo Sajmu knjiga u Puli što nam je otvorio vrata da tu dužnost ispunimo najbolje što znamo.