Poezija kao terapija

  • Post category:Novosti
Poezija kao terapija

Piše: Raif Okić

„Pjesnik je oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire“, rekao je pjesnik Branko Miljković, nedovoljno poznat po svom opusu i prepoznatljiv po dva stiha koja su odavno postala opće mjesto: Hoće li sloboda umeti da peva/ kao što su sužnji pevali o njoj?

Koktel naš nasušni

Sloboda, to znamo, naučili smo, ne stoji najbolje sa sluhom i glazbenim ukusom pa je zbog toga – točnije, i zbog toga – terapija poezijom potrebna i onima koje pjesnici i pjesnikinje liječe, ali i onima koji drugima propisuju terapiju.

Nije, istini za volju, nijedan dosadašnji Sajam knjiga i autora u Istri svoje pjesničke programe organizirao iz medicinskih razloga, nego isključivo iz književno-estetskih. Nije, međutim, u proteklih četvrt stoljeća tako nasušno trebao koktel lijekova, koji virusu, naravno, ne mogu ništa, ali mogu svašta onima što od književnosti ne očekuju zabavu, od stvarnosti igru paničnih brojki, a od medija po psihu pogubnu infodemiju.

Godina stihova

Pulski je Sajam, da naglasimo, i do sada njegovao poeziju ugošćujući mnoge domaće i inozemne pjesnike – od Adonisa iz Sirije do Nikole Madžirova iz Sjeverne Makedonije, a ove godine Pulu će preplaviti poezija kao nikad prije.

Sajamski program predstavit će tako niz suvremenih hrvatskih autorica čije su knjige dobile značajnu pozornost publike i kritike, ali i klasike slavenske književnosti, i upravo će se poezijom, ponajviše pjesnikinja, rezonirajući s temom dvadeset i šestog Sajma, svakodnevno udarati u naša srca.

Poetsko-glazbeni performansi nazvani upravo Poezija liječi dovode autorice i autore u dijalog spajajući njihove poetike ili teme o kojima pišu, inzistirajući na govorenju stihova kao najbitnijem načinu uspostave mosta između pjesnika i publike.

U ovom programu u poetskim parovima nastupit će Boris Domagoj Biletić i Evelina Rudan, Sanja Baković i Lidija Deduš te Marijana Radmilović i Ana Brnardić. Dakle, značajne domaće pjesnikinje i jednako važni pjesnici koji su obilježili prošlu i dijelom ovu godinu.

Osim po parovima, sudionici i sudionice podijeljeni su po tematskim cjelinama pa ćemo tako s Biletićem i Rudan putovati Istrom i Pulom, s pjesnikinjama Baković i Deduš uhvatit ćemo se naših stvarnosti i načina na koji rezoniraju u poeziji, a Radmilović i Brnardić otvorit će pred nama svoje poetske svjetove uronjene u prirodu i metaforu. I to je tek početak ili samo dio sajamske posvećenosti poeziji.

Govoreći vlastite stihove, autori i autorice imat će, dakle, neposredan susret i s gradom i s publikom, spajajući recentnu produkciju s davnim, gotovo iščezlim običajem čitanja na otvorenome i neskrivanja od gledatelja i slušatelja.

Buljan među pjesmama

Drugi program u ovom nabrajanju, a jednak ostalima po važnosti, glumački je performans Ne čitaš žene koji organiziramo u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem Zagreb. U režiji Ivice Buljana, direktora Drame zagrebačkoga HNK, poznatog i po sklonosti suvremenom hrvatskom proznom i dramskom tekstu, čut ćemo i vidjeti ovaj performans – naslovljen prema pjesmi Olje Savičević Ivančević – u izvedbi glumačkog ansambla koji će kolažiranjem stihova pjesnikinja (Savičević – Ivančević, Herceg, Baković, Radmilović, Deduš, Brnardić, Stupar – Trifunović) uspostaviti dramsku napetost, ali i otvoriti nova područja interpretacije suvremene domaće i regionalne poezije.

Način je to koji će omogućiti još jedan susret s pjesnikinjama što su obilježile recentnu književnu produkciju, ostvarujući prisan dodir s poezijom unutar kazališne izvedbe.

Svjesni činjenice da je svaka književnost uvijek rasla na prethodnicima, u programu Moj cilj je – horizont – naslovljenom prema izboru pjesama Vladimira Visockog – će glumački ansambl zagrebačkoga HNK izvoditi izabrane pjesme velikih slavenskih pjesnika.
Za ovaj poetski performans Mirna Rustemović i Monika Herceg su se prihvatile dramaturške i režijske igre u kojoj su im suputnici slavenski pjesnici iz svih razdoblja. Ambicija je spojiti ih i otkriti što bi se dogodilo kada bi se Milosz, Szymborska, Irena Vrkljan, Visocki, Kosovel, Kuprijanov, Aleksejev…našli na istome mjestu kako bi razgovarali o ljubavi, čovjeku i svim malim trivijalnostima života.