Razgovarao: Emir Imamović Pirke
Ovo, 26. izdanje Sa(n)jam knjiga i autora pripremalo se, mimo volje organizatorica i organizatora, najdulje, ali to uopće nije bolji dio priče. Nakon što je, naime, sve bilo spremno za zimu 2020., termin je pomaknut prema proljeću ove, 2021. godine. Kako se uopće producira događaj koji nema poznat termin i kako izgleda ponavljanje već jednom obavljenih priprema?
Da ste me to pitali prije godinu dana, moj odgovor bi vjerojatno bio – ne znam! Ali ovo nas je vrijeme prisililo da naučimo živjeti i funkcionirati po potpuno novim paradigmama. U poslu produkcije, gdje su točno i kvalitetno planiranje od ključne važnosti, raditi u konstantnoj neizvjesnosti čudno je i neprirodno. Posebno je teško prihvatiti činjenicu da sve što ste odlučili i pomno doradili odjednom se, treći, četvrti put sruši kao kula od karata. Tome je svakako, i najvećim dijelom, pridonijelo neimanje stalnog i sigurnog mjesta održavanja pa je svaki novi termin i svako novo planiranje donosilo i izmjene u cjelokupnoj postavci i konceptu projekta. Najveći je izazov svakako pomiriti želju da se Sajam knjiga održi u punom sjaju, da zadrži svoju prepoznatljivu atmosferu i pruži kvalitetan literarni i umjetnički sadržaj široj publici, sa sviješću da su okupljanja rizična i s mjerama koje su na snazi i koje podržavamo, ali koje su zapravo dijametralno suprotne s prirodnom našeg projekta. Pronaći načine i formate predstavljanja autora i knjiga koje se neće svesti na videolink, nekontaktnost, pružiti ljudima ipak živi kulturni sadržaj, direktan kontakt s knjigom, a istodobno poštivati trenutnu situaciju s pandemijom i ostati maksimalno odgovoran prema publici, gostima i suradnicima, izazovan je, ali i iscrpljujući rad s nadom da će formula balansa koji si uspostavio profunkcionirati.
Jedna od svakako najvećih promjena u odnosu na dosadašnja izdanja je promjena lokacije Sa(n)jam, koji se neće održati u Domu hrvatskih branitelja. Kako se zadržava visok produkcijski nivo na koji su posjetitelji navikli ako se Sa(n)jam, uvjetno kazano, lokacijski raspršio?
Novi prostorni koncept Sa(n)jam svakako je zahtijevao dosta dodatnih detaljnih promišljanja i planiranja, ali bez obzira na promjene mjesta događanja našeg festivala, mi smo uigrani tim producenata i kreativaca te nam je to pružilo dodatni entuzijazam u radu. Lokacija 26. Sa(n)jam se, imali smo tu (ne)sreću, promijenila ne jednom, nego dva puta. Morali smo mijenjati i koncept Sajma jer u ovim pandemijskim vremenima sajmovi nisu poželjna događanja. Zato je udruga odlučila da se 26. Sa(n)jam knjige u Istri održi kao festival knjiga i autora u sklopu kojega će se prodaja odvijati u velikoj festivalskoj knjižari.
Poseban je izazov i poštivanje epidemioloških mjera. Sa(n)jam je, naime, stekao i vjernu i brojnu publiku. Na koji ćete način pomiriti njezino zanimanje i preporuke Stožera?
Moramo biti odgovorni i pridržavati se mjera i preporuka Stožera pa će u skladu s tim i prisutnost publike biti ograničena. Odgađanje 26. Sa(n)jam, shvatili smo tijekom planiranja, ima i svoje pozitivne strane, a ulazak u kasno proljeće i toplije vrijeme omogućilo nam je da se svi događaji održe na vanjskim lokacijama, što ipak omogućava veću prisutnost žive publike. Također, dostupnost i domet naših programa bit će veći no ikad, putem prijenosa uživo na društvenim mrežama i webu, a posebnost ovogodišnjeg izdanja Sa(n)jam je i posebno osmišljen radio-program, koji će se emitirati direktno s festivala na frekvenciju Radio Maestrala.
Prethodnih godina održavanje festivalskih programa nije ovisilo o vremenskim uvjetima, ali ove hoće. Kako se planirate nositi s mogućim nepogodama i što su alternative?
Naravno da se nadamo lijepom vremenu jer nam ono omogućava programe za veći broj publike. Prema mojem iskustvu rođene Puležanke, potkraj svibnja i početkom lipnja obično se otvara sezona kupanja u moru pa se uzdam da će tako biti i ove godine. Na sreću, The Shipyard pub, u čijem će se prostranom i arhitektonski razigranom „dvorištu“ održavati programi festivala, ima i veliki zatvoreni prostor koji će nam služiti kao back-up za eventualne loše vremenske uvjete.
Koji je, ne računamo li, naravno, ovaj, od dosadašnjih Sajmova bilo najteže producirati i zašto?
Ne bih rekla da je neki Sajam bilo teško producirati jer je za mene to uvijek novi izazov u kojem ima puno veselja, učenja, sklapanja novih suradnji, uz naravno određene količine stresa. Možda mogu izdvojiti 25., jubilarni Sajam, kao projekt koji je količinom programa i organizacijskom zahtjevnošću vjerojatno bio produkcijski najopsežniji. Zatim, tu je niz Sajmova u sklopu kojih smo imali „projekte u projektu“, primjerice festival dječje knjige Monte Librić, festival Polis-Jadran-Europa, Nagrada Kiklop, Noć galerija, Art&music festival, Laibach u Svetim Srcima, Fellowship programi…
Koliko ljudi priprema Sajam tijekom godine, a za koliko se ekipa širi za vrijeme održavanja?
Nukleus ekipe Sajma čini zaista nekolicina ljudi. Na čelu s direktoricom Magdalenom Vodopijom, tu smo još Slavica Ćurković, Mauricio Ferlin i ja. Nas četvero, uz nekoliko članova programskog odbora, planiramo i osmišljavamo festivalski dio Sajma cijele godine, a direktorica „Castropole“ Vlatka Balinčić i njezin kolega Denis Brandeis zaduženi su za osmišljavanje i organizaciju prodajnog dijela Sajma. Naravno, u izvršnoj se organizaciji ekipa znatno proširuje, pridružuju nam se još dvije organizatorice, suradnici koji rade u sekciji za odnose s javnošću (urednik weba, web-administrator, voditelj PR-službe i njegov asistent, voditelj društvenih mreža…), voditelji programa, programske organizatorice, tehnička ekipa, tonska ekipa, vozači i snimatelji te dvadesetak studenata i knjižara u prodajnom djelu tima.
Nema dvojbe da rad na ovako velikim projektima prati i raskošan stres. Bez obzira na sve, možete li zamisliti Pulu bez Sajma?
Ne mogu, ali nisam mogla zamisliti ni globalno zaustavljanje normalnog života u dvadeset prvom stoljeću radi mikroskopske čestice, a dogodilo se. Kako god, zbog velike želje da se Sajam održi uživo, vjerujem da ćemo i sada u gradu stvoriti knjišku čaroliju.
Nakon godina u kojima je prosinac u Puli bio mjesec knjige, odabran je, silom prilika, naravno, ovaj novi termin. Postoji li mogućnost da izvanredni postane redoviti, odnosno da se Sajam trajno počne održavati u proljeće?
Proljeće ima svoje čari, ljudi više izlaze, puno je toplije i, rekli bismo mi Mediteranci, sve je nekako lakše. Ali nakon 26 godina teško se tek tako odreći tradicionalnog zimskog termina, vjerujem ne samo nama nego i našoj publici, koja je navikla da u razdoblju pulskog „zatišja“ postoji veliki knjiški festival. Trenutno je, i do daljnjega, termin festivala Sa(n)jam podložan promjenama zbog razvoja situacije s pandemijom koronavirusa. A kada se sve vrati u normalu, ipak bogatiji za ovo iskustvo, odlučit ćemo ima li smisla i velikog benefita pomicati Sa(n)jam izvan njegovog dugogodišnjeg termina početkom prosinca.
(foto: Tanja Draškić Savić)