AUTORI

Sanja Baković

Sanja Baković rođena je u Splitu 1976. godine. Odrasla je u Bolu na Braču. Živi i radi u Zagrebu, gdje je završila studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Radi u odnosima s javnošću u javnom sektoru na poslovima komunikacije s medijima i građanima, a surađuje u časopisu Express, piše osvrte i tekstove o književnosti i kulturi. Od početka 2019. godine voditeljica je programa Poezija u dvorištu (Zagreb), a od početka 2020. godine članica je uredničke redakcije i tima voditelja tribine Književni petak u Knjižnicama grada Zagreba. Pokrenula je 2015. godine projekt Odvalimo se poezijom s ciljem povećanja vidljivosti poezije u javnom prostoru. U Bolu na Braču je 2017. godine uz podršku Centra za kulturu Općine Bol pokrenula pjesnički festival Odvalimo se poezijom, koji je dosad održan četiri puta. Vodila je i vodi pjesničke tribine u okviru projekta Odvalimo se poezijom u zagrebačkom klubu Pločnik, u književnom klubu Booksa te u umjetničkom prostoru Živog ateljea u Zagrebu. Isto tako, tematske programe Odvalimo se poezijom kreirala je i za šira događanja kao što su Festival prvih 2020. Godine te Zagreb Book Fest 2018. godine. Objavila je knjige poezije: Plovna mjesta i Autobus za Trnavu. Članica je grupe pjesnikinja koje djeluju pod neformalnim imenom G—rupa. (Foto: Siniša Sunara)

 

 

Svetislav Basara

Svetislav Basara rođen je u Bajinoj Bašti 1953. godine. Autor je više od četrdeset romana, zbirki priča, drama i eseja. Dvostruki je dobitnik NIN-ove nagrade za romane Uspon i pad Parkinsonove bolesti (2006.) i Kontraendorfin (2021.). Također, dobitnik je više srpskih i međunarodnih nagrada za književnost, a njegov roman Fama o biciklistima smatra se jednim od najboljih romana druge polovice dvadesetog stoljeća u srpskoj, ali bivšejugoslavenskoj književnosti. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Bio je veleposlanik tadašnje Savezne Republike Jugoslavije na Cipru od 2001. do 2005. godine. Živi u Beogradu. (Foto: Miljenko Jergović)

 

 

Boris Domagoj Biletić

Boris Domagoj Biletić rođen je u Puli 1957. godine, gdje je završio osnovnu školu, opću gimnaziju i Pedagošku akademiju. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuje od 1977. godine, uglavnom poeziju, eseje, studije i kritike. Usto je urednik, publicist, antologičar, polemičar, organizator književnih i kulturnih programa. Među osnivačima je Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika (1990.), i njegov predsjednik, te pokretačima Šoljanovih dana. Osnovao je časopis Nova Istra, koji uređuje, kao i njegovu biblioteku, te je pokretač međunarodnih Pulskih dana eseja (od 2003.) i tvorac esejističke nagrade Zvane Črnja (dodjeljuje se od 2007.). Dobitnik je važnijih književnih nagrada i priznanja među kojima: Mlada Struga (1984.) i Tin Ujević (1997.) za poeziju, KulturKontakt (2002.) za esejistiku i studije, Julije Benešić (2008.) za književnu kritiku, Sv. Kvirin (2012.) za ukupan doprinos hrvatskome pjesništvu, Fran Galović (2013.) za najbolje djelo zavičajne tematike i drugih. Primio je odličje reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.) i Medalju Grada Rovinja (1997.).  Prevođen na dvadesetak jezika, uredio više od stotinu knjiga, zastupljen u antologijama, književnopovijesnim pregledima, Enciklopediji MH, Hrvatskoj književnoj enciklopediji… Izbor iz referentne kritičke literature o Biletiću sadrži više od 100 jedinica. Osnivač je 2018., pokretač i urednik e-časopisa za književnu kritiku “Stav” (www.stav.com.hr). (Foto: Tanja Draškić Savić)

Magdalena Blažević

Magdalena Blažević rođena je 1982. godine u Žepču (Bosna i Hercegovina). Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost. Kratke priče objavljene su joj u književnim časopisima i na književnim portalima: Balkanski književni glasnik, Riječi, Život, Ajfelov most, Strane, Astronaut… Neke od njih prevedene su na engleski, ruski i makedonski jezik. Urednica je specijaliziranog portala za književnost Strane.ba te suradnica tjednika Express. Ove je godine objavljena njezina prva knjiga kratkih priča Svetkovina, o kojoj je rekla: „Zanima me svijet ženske fantazije, o čemu maštaju žene zarobljene svakodnevicom, koga ljube i na koji način, s kim vode ljubav. Tko su one u svijetu koji je samo njihov i kojem nitko nema pristup. Ženska žudnja jedan je od motiva koji me zaokuplja i Svetkovina, ma koliko se činila teškom ili grubom, leži upravo na tom osjećaju, iz njega sve nastaje, on je pokretačka snaga junakinja koji će im u konačnici odrediti sudbinu.“  (Foto: Ema Bednarž)

 

 

 

Ivana Bodrožić

Ivana Bodrožić spisateljica je i pjesnikinja rođena u Vukovaru. Diplomirala je filozofiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za zbirku poezije Prvi korak u tamu objavljenu 2005. godine dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike te nagradu Matice Hrvatske Kvirin, za najboljeg pjesnika do 35 godina. Pjesme su joj prevođene na razne europske jezike, a prijevod cjelovite zbirke Prvi korak u tamu izašao je na španjolskom jeziku. Roman Hotel Zagorje za koji je osvojila brojne nagrade objavila je 2010. godine, a potom je objavljen u Njemačkoj, Francuskoj, Sloveniji, Srbiji, Češkoj, Makedoniji, Danskoj, Turskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. Zbirku pjesama Prijelaz za divlje životinje objavila je 2012. godine, a 2014. zbirku kratkih priča 100% pamuk, za koju je nagrađena nagradom Edo Budiša. Roman Rupa objavila je 2016. godine i on je izborom čitatelja dobio nagradu Balkan Noir. Američko izdanje ove knjige očekuje se 2021. godine. Najnoviji roman pod naslovom Sinovi, kćeri objavljen je u izdavačkoj kući Corto Literary 2020. godine. (Foto: Siniša Sunara)




Ana Brnardić

Ana Brnardić rođena je 1980. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu završila studij komparativne književnosti i hrvatskog jezika i književnosti, a na Muzičkoj akademiji studij violine. Pjesme su joj prevedene na dvadesetak jezika i objavljene u domaćim i stranim pjesničkim antologijama, časopisima i na internetskim stranicama. Dobitnica je Goranove nagrade, nagrade Slavić i Kvirinove nagrade za mlade pjesnike. Sudjeluje u europskoj pjesničkoj platformi Versopolis (www.versopolis.com), u okviru koje su joj objavljene knjige prevedenog izbora iz poezije u Švedskoj, Sloveniji, Francuskoj i Makedoniji. Uvrštena je u više domaćih i stranih pjesničkih antologija. Objavila je knjige pjesama: Pisaljka nekog mudraca, Valcer zmija, Postanak ptica, Uzbrdo i Vuk i breza, koja je uvrštena u finale Nagrade Tin Ujević za pjesničku zbirku godine. Izbor iz prve tri knjige preveden je na rumunjski jezik, a Postanak ptica na švedski. Prevodi s rumunjskog jezika.

 

 

 

Ivica Buljan

Ivica Buljan diplomirao je francuski jezik i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Radio je kao kazališni kritičar, a režira od 1995. godine, kada je u Ljubljani inscenirao Ime na vrhu jezika Pascala Quignarda. Postavljao je tekstove M. Cvetajeve, P. P. Pasolinija, H. Müllera, R. Walsera, J. Geneta, E. Jelinek, M. Krleže, H. Guiberta, A. Hilling, D. Kiša, G. Strniše, R. Bolaña, H. Murakamija, Y. Hararija te suvremenih domaćih autora F. Šovagovića, I. Sajko, Z. Mesarića, D. Ugrešić, D. Karakaša, O. Savičević-Ivančević, G. Vojnovića, T. Štivičić, K. Novaka. Režirao je u Sloveniji, SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Norveškoj, Mađarskoj, Portugalu, Belgiji, Rusiji, Crnoj Gori, Obali Bjelokosti i Srbiji. Predstave su mu prikazane na brojnim međunarodnim festivalima. The New York Times njegovu je inscenaciju Genetova Balkona proglasio najboljom istraživačkom predstavom u Europi 2018. godine. Bio je ravnatelj Drame HNK u Splitu od 1998. do 2001. Suosnivač je Mini teatra u Ljubljani i Festivala svjetskoga kazališta u Zagrebu. Dobitnik je više domaćih i međunarodnih nagrada te nositelj Odlikovanja viteza reda umjetnosti i književnosti Vlade Francuske Republike. Od 2014. godine ravnatelj je Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

 

 

Maja Celija

Maja Celija rođena je 1977. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Puli. Godine 1995. upisuje studij ilustracije u Istituto Europeo di Design u Milanu, a 2000. pohađa grafički dizajn u „C. F. P. Bauer“ u Milanu. Surađuje s brojnim časopisima među kojima su Ventiquattro, Diario della settimana, Glas Istre, Freundin i Internazionale te izdavačkim kućama Carthusia, Editori Riuniti, Topipittori, Fatatrac, Woongjin, Milan jeunesse, Glenat editions, Bayard Presse, OQO, Orecchio Accerbo, La joie de lire, Autrement, Appletreetales, Eli edizioni, Donzelli, Leykam international, Gruppo editoriale La repubblica – L’Espresso. Dobitnica je nagrade za dječju ilustraciju Fiabe metropolitane u Chioggi (2002), nagrade Legambiente za knjigu Il piccolo e gigante feroce (2005), nagrade Uliks u Balama (2005) te nagrade Gigante delle lange- premio Emanuele Luzzati za knjigu Per fare il ritratto di un pesce. Godine 1999., 2005. i 2007. izlagala je na svjetskom sajmu dječje knjige u Bologni, a 2006. i 2019. predstavljala je Italiju na Biennaleu ilustracije u Bratislavi. Od 2019. predaje ilustraciju na Academia di Belle Arti u Bologni. Živi i radi na relaciji Pula – Pesaro.

 

 

Đurđica Čilić

Đurđica Čilić rođena je 1975. godine u Livnu, odrasla u Vitezu u Bosni i Hercegovini. Završila je studij polonistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje radi na Katedri za poljski jezik i književnost. Izvodi kolegije iz poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Piše stručne i znanstvene radove o poljskoj književnosti 19. i 20. stoljeća te prevodi s poljskoga jezika, uglavnom suvremenu poeziju. Objavila je polonističku studiju Tri lica autora. Miłosz, Różewicz i Herbert (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2020.) i knjigu kratkih priča Fafarikul (Disput, Zagreb 2020.). 

 

 

 

 

 

Lidija Deduš

Lidija Deduš rođena je 1977. godine u Banjoj Luci. Autorica je triju zbirki poezije: Apatridi i ostale čudne ličnosti, Ništa od najavljivanog kraja svijeta i Razglednice iz prašnjave republike. Osim poezije, piše i kratku prozu, a radovi su joj objavljivani u časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji te prevođeni na grčki za Antologiju suvremene bosanskohercegovačke poezije i engleski jezik za časopis The Well Review. Također, poezija joj je zastupljena u antologijama i zbornicima Aritmia, Odgoda ljeta, Ovo nije dom – pesnikinje o migraciji, U mreži stih 2 – zbornik poezije pjesnikinja regiona, Antologija suvremene bosanskohercegovačke poezije. Članica je udruge Katapult za promidžbu kulture i pisane riječi u okviru koje aktivno već dvije godine sudjeluje na organizaciji  književnog festivala KaLibar bestiVal te na organizaciji književnih predstavljanja hrvatskih autora „Razgovaraonica“ u Varaždinu. Na portalu Varaždinski.hr vodi rubriku „Svila i kadifa“ posvećenu promidžbi književnog stvaralaštva i boljeg povezivanja čitatelja s piscima iz Hrvatske, regije i svijeta. Živi, radi i piše u Varaždinu. (Foto: Adrijana Vidić)

 

 

 

Ivica Đikić

Ivica Đikić rođen je 1977. godine u Tomislavgradu (BiH), a živi u Zagrebu. Novinarstvom se profesionalno počeo baviti 1994. u Slobodnoj Dalmaciji, a u tjedniku Feral Tribune bio je novinar i urednik od 1997. godine do gašenja lista 2008. Od 2009. do 2010. bio je glavni urednik riječkog Novog lista, a od 2010. do 2016. glavni urednik tjednika Novosti iz Zagreba, nakon čega je nastavio pisati u tom listu. Objavio je jedanaest knjiga, od čega pet nagrađivanih romana (Cirkus Columbia, Sanjao sam slonove, Beara…). Prema motivima romana Cirkus Columbia oskarovac Danis Tanović snimio je 2010. godine istoimeni igrani film, koji je prikazan u više od trideset zemalja. Uz taj, Đikić je i suscenarist dugometražnog igranog filma Filipa Šovagovića Visoka modna napetost (2013.) te autor i scenarist televizijske dramske serije Novine u režiji Dalibora Matanića (Drugi plan/HRT, 2016., 2018.), koja je svjetski odjek doživjela izlaskom na Netflix. Knjige su mu prevedene na nekoliko jezika. (Foto: Ladislav Tomičić)

 

 

 

Nada Gašić

Nada Gašić rođena je 1950. godine u Mariboru, a od 1952. živi u Zagrebu, gdje je diplomirala jugoslavistiku i sociologiju. Radila je kao lektorica hrvatskoga jezika na Katedri slavistike Karlova sveučilišta u Pragu, istodobno studirala eksterni studij češkog jezika i obranila doktorsku disertaciju na temu češko-hrvatskih kulturnih veza na začetku hrvatske moderne. Šest semestara radila je kao lektorica na Katedri slavistike Filološkog fakulteta Državnog sveučilišta u Lenjingradu/ Sankt Peterburgu. Bila je glavna redaktorica na prvom, kultnom izdanju Anićeva Rječnika hrvatskoga jezika. Koristeći specifičnosti zagrebačkoga govora u opreci sa standardom, prevela je Hašekova Dobrog vojnika Švejka. U svojoj 57. godini objavila je svoj prvi roman Mirna ulica, drvored, a drugi Voda, paučina tri godine kasnije. Roman Mirna ulica, drvored nagrađen je nagradom Slavić za najbolji prvijenac godine, a Voda, paučina 2011. najvišom državnom nagradom u kulturi Vladimir Nazor za najbolju knjigu godine. Te iste godine nagrađena je i prestižnom nagradom Grada Zagreba. Romani su joj prevedeni na talijanski, ukrajinski i makedonski, a dijelovi novoga romana Devet života gospođe Adele na slovenski jezik. Živi u Zagrebu, u jednoj od potresom preplašenih ulica s drvoredom, i povremeno objavljuje kratke priče.

 

Petar Gudelj

Petar Gudelj rođen je 29. rujna 1933. u Podosoju. Godine 1959. na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je komparativnu književnost. Objavio je knjige: Ruke, suze i čempresi, pjesme, 1956.; Isus je sam, pjesme, 1961.; Pas, psa, psu, pjesme, 1967.; Suhozidina, pjesme, 1974.; Tropi. Počela, pjesme, 1976.; Štit, poema, 1979.; Ilirika, pjesme, 1980.; Vrulja, pjesme, 1982.; Mit i med, pjesme, 1982.; Osmoliš, pjesme, 1982.; Vlkoe, poema, 1983.; Ilirika, izabrane pjesme na slovenskom, 1984.; Hesperidske jabuke, poema, 1986.; Europa na tenku, poema, 1987.; Vuk u novinama, izabrane pjesme, 1988.; Moja Imota, nebo, zemlja, ljudi, pjesnička proza, 1991.; Golubice nad jamama, sabrane pjesme, 1993.; Put u Imotu, pjesnička proza, 1996.; Po zraku i po vodi, pjesme, 2002.; Pelazg na mazgi, izabrane pjesme, 2004., Zmija mladoženja, pjesme, 2007.; Duša tilu, pjesme, 2010.; Za njom je koracala maslina, izabrane pjesme, 2010.; Sve što si donio iz planine, pjesme, 2012.; Da zađe Mjesec, da izađe Sunce, pjesme, Zagreb, 2017.; Imotska knjiga, pjesnička proza, Zagreb, 2017.; Europa na tenku, poema, Zagreb – Sarajevo, 2017.; Munje i naranče, stihovi i proze, Zagreb, 2018.; Za svojim pjesmama, životopis i pjesmopis, Zagreb, 2020. Živi u Zagrebu.

 

 

Sinan Gudžević

Sinan Gudžević rođen 1953. godine u Grabu na Goliji, Novi Pazar. Književnik, filolog, prevoditelj. Studirao klasičnu i romansku filologiju u Beogradu, Pisi i Münchenu. Objavio dvije knjige stihova: Građa za pripovetke i Rimski epigrami, prozno-esejističke knjige: Zvijezde nad Brazilom i Demon po imenu Sutra te Bendžo u Grabu. Prevodi s latinskog, starogrčkog, njemačkog, talijanskog, ruskog, portugalskog i slovenskog. Preveo je s latinskoga: Noćno putovanje Poslanika Muhammeda, Aurelije Augustin, O laži, Publije Ovidije Nason, Metamorfose (izlazi 2021) te epigrame Martijala i više novolatinskih autora. S grčkoga preveo didaktičku pjesmu Gregorija iz Nazijanza Protiv kaćipernih žena (časopis Mostovi 149-150), stotine epigrama iz Palatinske antologije (dio njih objavljen u Književnim novinama osamdesetih godina). S njemačkoga je preveo knjigu Emilija Hidalga Serne O humanističkoj misli Juana Luisa Vivesa te izbor stihova Jochena Keltera, objavljen dvojezično u knjizi Dogodine u Sarajevu. Na talijanski je, zajedno s Raffaellom Marzano, preveo i objavio u Salernu dvije knjige pjesama Izeta Sarajlića Qualcuno ha suonato i Libro degli addii, kao i svoje Epigrammi romani. Ova posljednja je izašla i u njemačkom metričkom prijevodu Petre Kordmann, Römische Epigramme. Putovao je, živio i radio u drugim zemljama, najviše u Italiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Brazilu. Književne nagrade: Anassilaos u Reggio Calabria, Anibale Ruccello u Castellammare di Stabia, Pero Ćamila Sijarića te Ahmed Vali u Novom Pazaru i Mirko Kovač u Rovinju. Od 2014. piše za zagrebački list Novosti. (Foto: Tanja Draškić Savić)

 

Ena Katarina Haler

Ena Katarina Haler rođena je u Osijeku 1996. godine, gdje je završila prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Trenutno živi u Zagrebu i studira Arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu. Knjiga Nadohvat njezina je ne samo prva knjiga, nego i prvi objavljeni tekst uopće. Debitantski roman Ene Katarine Haler ove je godine bio u finalu za nagrade T-portala i Fran Galović, a dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski. Novinar i pisac Jurica Pavičić je o opsežnom, povijesnom romanu Nadohvat uz ostalo napisao: „Neumjesno je uopće raspravljati o tim manama ako se zna da je riječ o romanu od 500 stranica sa 40-ak važnih likova koji prati 15 godina nacionalne povijesti, a napisala ga je debitantica, 24-godišnjakinja koja dotad nije objavila ni pišljivu pjesmu. Za tako mladog pisca, Haler iskazuje impresivnu kontrolu nad strukturom teksta, zrelost stila i upečatljive pripovjedne slike. Žena, ukratko, zna pisati.“ (Foto: Matej Grgić)

 

 

 

Monika Herceg

Monika Herceg rođena je u Sisku 1990. godine. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. te je nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine te međunarodnom nagradom Mostovi Struge. Godine 2018. dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga Lovostaj objavljena je 2019., dok 2020. objavljuje zbirku pjesama Vrijeme prije jezika, koja dobiva nagradu Zvonko Milković. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017., nagradu Lapis Histriae 2019. te prvu nagradu na natječaju Biber 2019. za najbolju priču. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na desetak jezika. Izbor pjesama izašao je na francuskom jeziku (Ciel sous tension, L’Ollave, 2019.). Početne koordinate prevedene su i objavljene na makedonskom jeziku. Sudjeluje u europskoj pjesničkoj platformi Versopolis (www.versopolis.com) u okviru koje su joj, u povodu sudjelovanja na međunarodnim pjesničkim festivalima, objavljene knjige prevedenog izbora iz poezije u Austriji i Litvi. (Foto: Tanja Draškić Savić)

 

Dorta Jagić

Dorta Jagić je rođena 1974. godine. Diplomirala je filozofiju i religijske znanosti u Zagrebu. Piše poeziju, kratke priče, putopise i eseje. Dosad je objavila pjesničke knjige Plahta preko glave, 1999., Tamagochi mi je umro na rukama, 2001., Đavo i usidjelica, 2003., Kvadratura duge, 2007., Kauč na trgu, 2011., Kafkin nož, te knjige proze Kičma, 2009.; S tetovažom nisi sam, 2011. , leksikon Mali rječnik biblijskih žena, 2013., putopise Prolazi i pukotine, 2015., knjige eseja Veće od kuće, 2018. i Noć na Zemlji, 2020. Njezine pjesničke knjige te pojedini ciklusi prevođeni su na brojne jezike, i uvrštena je u domaće i strane antologije pjesništva.
Osim pjesničke nagrade Goranovo proljeće za debitante, 1999., dobitnica je međunarodne nagrade Balkan Grand Prize for Poetry, 2007. u Rumunjskoj, te The European Poet of Freedom Award u Poljskoj, 2014., za knjigu Kauč na trgu. Dobitnica je i Goranovog vijenca 2017. za ukupan doprinos hrvatskoj poeziji, te nagrade hrvatskoga PEN-a Višnja Machiedo za knjigu eseja Veće od kuće, 2019. Dugi niz godina vodi radionice pisanja poezije, te prevodi poeziju i prozu s njemačkog i engleskoga jezika. Živi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.(Foto: Tanja Kanazir)

 

Iva Körbler

Iva Körbler rođena je u Zagrebu 1973. godine, gdje je završila osnovnu školu, jezičnu gimnaziju te osnovnu i srednju muzičku školu. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2000. do 2004. godine radi kao znanstvena novakinja u HAZU, a od 2005. do 2009. na Institutu za povijest umjetnosti. Više od četvrt stoljeća u stručnim časopisima, novinama i tjednicima objavljuje likovne kritike, intervjue i tekstove s područja suvremene umjetnosti, moderne i suvremene arhitekture. Radila je i kao urednica za likovnu umjetnost i arhitekturu u časopisu Vijenac te pomoćnica urednice u časopisu Grafika. Bila je i pomoćna suradnica za likovnu umjetnost, arhitekturu i glazbu na Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Novi Liber, 2002). Autorica je više od 300 izložaba suvremenih domaćih i stranih umjetnika, ali i više monografija. Dobitnica je međunarodne nagrade Ranko Radović za najbolji rad u kategoriji kritičko-teorijskih tekstova o arhitekturi za monografiju Branka Kincla (2016., HAZU, Zagreb). Trenutno je predsjednica Studijske sekcije Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH) i članica Upravnog odbora. (Foto: Arhiv NSK)

 

Boris Miljković

Bоris Miljkоvić rođen je 1954. godine u Zagrebu. Diplomirao je filmsku i televizijsku režiju na Fakultetu dramskih umjetnоsti u Beоgradu. U koautorstvu s Branimirоm Dimitrijevićem tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća realizira niz televizijskih emisija i filmоva, među kojima su: Nikо kaо ja, Rоkenrоler, Ruski umetnički eksperiment, Šumanоvić – Коmedija umetnika… Аutоr je aktualnоg dоkumentarnоg narativa Put u budućnоst kоji se bavi ličnim čitanjem jugоslavenske likоvne umjetnоsti druge pоlоvice 20. stoljeća, nastalog u prоdukciji RTS-a, te velikоg brоja televizijskih reklama i glazbenih spоtоva za kоje je nagrađivan na prestižnim međunarоdnim televizijskim, filmskim i glazbenim festivalima. Videоradоvi Borisa Miljkovića predstavljeni su na izlоžbama u muzejima suvremene umjetnоsti u New Yorku i Houstоnu, dok je na Sоrbоni potkraj 2000. i pоčetkоm 2001. gоdine bila pоstavljena njegоva videоinstalacija Medijska оpera. Na Trgu Republike u Beоgradu kоnstruiraо je instalaciju Beоgrađani s 1600 pоrtreta slučajnih prоlaznika izlоženih u labirintu. Režiraо je kazališne predstave u Narоdnоm pоzоrištu i Аteljeu 212 u Beogradu, a radiо je i videоinstalacije za predstave Dejana Mijača. Napisaо je četiri knjige kratkih priča i nоvela. Za rоman Čaj na Zameleku iz 2002. godine dоbiо je nagradu Isidоra Sekulić. Radi kaо kreativni direktоr na RTS-u i predaje na Univerzitetu umjetnоsti u Beоgradu. Ove je godine realizirao dugometražni film Homecominig, Marina Abramović i njena deca, koji je upravo na velikim svjetskim festivalima dokumentarnog filma. Njegova posljednja knjiga je roman Jugosloveni, u izdanju beogradske “Geopoetike”. (Foto: Andreja Leko)

 

Želimir Periš

Želimir Periš rođen je 1975. godine u Zadru, gdje živi i radi kao diplomirani inženjer računarstva. Objavio pet knjiga: zbirku priča Mučenice, zbirku političko-erotiziranih pjesama x, romane Mima i kvadratura kruga, Mima i vaše kćeri te posljednji – Mladenka kostonoga. Vodi OtPis, radionice kreativnog pisanja u Zadru i Zagrebu, a vodio je i Kulturni otpis, emisiju o književnosti na Novom radiju. S udrugom zadarskih pisaca ZaPis organizirao je mnoge književne večeri i promocije, a s Centrom za Kreativno pisanje Zagreb organizator je Ljetne škole pisanja u Gorskom kotaru.
Jedan je od osnivača i direktora književnog festivala KaLibar bestiVal, koji se u Zadru održavao od 2013. do 2018. godine.  Dobitnik je nagrade Lapis Histriae za najbolju priču 2012. godine te finalist nagrade T-portala za najbolji roman 2015. Knjiga Mučenice prevedena je na slovenski i bugarski jezik, a doživjela je i dvije kazališne adaptacije. (Foto: Adrijana Vidić)

 

 

Irena Jukić Pranjić

Irena Jukić Pranjić je rođena 1973. u Bjelovaru. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ilustrirala je brojne časopise, udžbenike i slikovnice za djecu i odrasle. Stripom se kontinuirano bavi od 1997. godine. Objavila je niz kratkih stripova u velikom broju tiskovina u zemlji i inozemstvu, četiri zbirke kratkih stripova zajedničkog naziva Protuotrov (1997. -2003.), te strip-albume Emisija emocija (2×2, 2015.) i Dnevnik snivanja i filozofiranja (Hrvatski autorski strip 2021.). Autorica je antologije Ženski strip na Balkanu (Fibra, 2010.), urednica i redateljica  dokumentarnog televizijskog serijala Strip u Hrvatskoj (2014./’17). Od 2017. godine predaje Strip na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica je animiranih filmova Ornament duše (2011.), Požuda (2014.), Gamer Girl (2016.) i Real Boy (2021.). 

 

 

Marijana Radmilović

Marijana Radmilović rođena je 1971. godine u Vinkovcima, gdje je završila osnovnu i srednju školu, dok je studij hrvatskoga jezika i književnosti završila na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. Piše poeziju, kratke priče te pjesme i priče za djecu. Dosad je objavila tri samostalne zbirke poezije: Portreti nepoznatih žena (1998.), Bolest je sve uljepšala (2003.) i Putovanje oko tijela (2019.) te dobila nagrade Ivan i Josip Kozarac, Dobriša Cesarić, Kvirin za mlade pjesnike i Duhovno hrašće. Radi kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u Vukovaru. Živi u Osijeku.

 

 

Milan Rakovac

Milan Rakovac, prozni i dramski pisac, pjesnik, prevoditelj i urednik, rođen je 12. prosinca 1939. u Rahovcima pokraj Poreča. Pučkoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao u Puli i Zagrebu. Završio Vojnopomorsku akademiju u Divuljama. Napustivši vojnu službu, obnaša određene kulturalno-političke dužnosti u Puli, Rijeci i Zagrebu. Kratko vrijeme glavni urednik pulskoga “Glasa Istre”. Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Radio kao samostalni urednik u Dokumentarnom programu Hrvatske televizije. Svojedobno vrlo aktivan u Čakavskome saboru. Utemeljitelj i programski voditelj medjunarodnih pograničnih susreta FORUM TOMIZZA u Umagu, Kopru i Trstu. Zastupljen u antologijama, zajedničkim zbirkama, leksikonima i slično. Nagrađivan za poeziju i prozu, te 2007. i za dramski tekst. (Foto: Tanja Draškić-Savić)

 

Evelina Rudan

Evelina Rudan rođena je u Puli 1971. godine. Živi u Zagrebu. Objavila je zbirke Sve ča mi rabi ovega prolića (2000), Posljednja topla noć (2002, zajedno sa Slađanom Lipovcem i Denisom Peričićem), Uvjerljiv vrt/ Convincing Garden u elektroničkom obliku (prijevod Hana Dada Banak, 2003), Breki i ćuki (2008), Pristojne ptice (2008) i Smiljko i ja si mahnemo (2020) te slikovnicu (zajedno s ilustratorom Svenom Nemetom) Kraljevićev san (2010). Za rukopis zbirke Breki i ćuki dobila je nagradu Drago Gervais 2007. godine, za zbirku pjesama Smiljko i ja si mahnemo dobila je nagradu Fran Galović 2020. godine. Zastupljena je u više antologija i pregleda suvremene hrvatske poezije, a pjesme su joj prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski, rumunjski i nizozemski. Predaje na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Bavi se usmenim žanrovima, intertekstualnim (i intermedijalnim) vezama usmene i pisane književnosti i oblicima nove usmenosti. Za znanstvenu knjigu Vile s Učke. Žanr, kontekst, izvedba i nadnaravna bića predaja (2016) dobila je nagradu Filozofskoga fakulteta 2017. godine. Radila je u Pazinskom kolegiju – klasičnoj gimnaziji i izdavačkom poduzeću Josip Turčinović d. o. o. u Pazinu.

 

 

Olja Savičević Ivančević

Olja Savičević Ivančević spisateljica je i pjesnikinja, rođena 1974. godine u Splitu. Knjige su joj prevedene i objavljene u trinaest zemalja, a ulomci iz proze i pjesme prevedeni su na tridesetak jezika. Uvrštena je u brojne domaće i strane izbore i antologije. Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču i nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila. Roman Adio kauboju nagrađen je nagradom T-portala za najbolji roman, nagradom Slobodne Dalmacije za umjetnost Jure Kaštelan, te francuskom Prix du premiere za najbolji strani roman 2020. godine. Prema ovom romanu postavljen je istoimeni kazališni komad. Roman Pjevač u noći nagrađen je nagradama Libar za vajk Pulskog sajma knjiga i nagradom English PEN Award. Dobitnica je glavne nagrade makedonskog festivala Druga prikazna. Regionalna pjesnička nagrada Risto Ratković dodijeljena joj je za zbirku poezije Divlje i tvoje. Prema nekoliko njezinih priča snimljeni su kratki igrani filmovi, nacrtan je strip, a prema nagrađivanim dramskim tekstovima postavljeno je više predstava za djecu. Živi i radi u Zagrebu. (Foto: Luiđa Ivančević)

 

 

Tanja Stupar Trifunović

Tanja Stupar Trifunović rođena je 1977. godine u Zadru. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci. Objavila je pet knjiga poezije, knjigu priča i dva romana. Prevođena je na engleski, španjolski, bugarski, mađarski, njemački, poljski, slovenski, makedonski, ruski, češki, danski i francuski jezik. Dobitnica je više nagrada za poeziju i prozu, između ostalih i Nagrade Evropske unije za književnost (EUPL) 2016. godine za roman Satovi u majčinoj sobi, dok joj je zbirka pjesama Zlatni suncokret donijela nagrade Risto Ratković i Milica Stojadinović Srpkinja. Za roman Otkako sam kupila labuda dobila je Vitalovu nagradu za najbolju knjigu objavljenu u 2019. godini.

(Foto:  Mladen Kremenović)

 

 

 

 

Duško Šibl

Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu, gdje je 1977. na Filozofskom fakultetu diplomirao komparativnu književnosti i povijest umjetnosti. Slikarstvo diplomira pet godina kasnije u Londonu, u Byam Shaw School of Art, iako ga je upisao samo kako bi produljio boravak u tom gradu u koji je otišao iz avanturističkih razloga. Poslijediplomski studij završio je na Royal College of Art 1986. godine. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu, a živi i radi u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku. Ove, 2020. godine bilo je punih četrdeset godina umjetničkog rada Duška Šibla, slikara koji je prešao put od ranih narativnih i ekspresionističkih radova do mnogima prepoznatljivih gestualnih figura. „Što se mene tiče, mogu i druge godine slaviti 41. godišnjicu umjetničkog djelovanja, 69 godina života i 41 godinu slikanja i zbroj je lijepih okruglih 110“, rekao je u jednom intervjuu.

 

 

 

Dragan Velikić 

Dragan Velikić rođen je u Beogradu 1953. godine. Diplomirao je opću književnost s teorijom književnosti na beogradskom Filološkom fakultetu. Od 1994. do 1999. godine bio je urednik izdavačke djelatnosti Radija B 92. Pisao je kolumne za NIN, Vreme, Danas, Reporter i Status. Od lipnja 2005. do studenog 2009. godine bio je ambasador Republike Srbije u Austriji. Objavio dvanaest romana, tri knjige priča, sedam zbirki eseja, dvije monografije te po jednu knjiga odabranih intervjua i duodramu. Knjige Dragana Velikića prevedene su na šesnaest europskih jezika, na arapski i farsi u šezdeset i pet stranih izdanja. Dobitnik je niza nagrada: NIN-ove nagrade za najbolji roman godine, Nagrade Meša Selimović za najbolju knjigu godine, Srednjoevropska nagrada za književnost, Nagrade Kočićevo pero, Vitalova nagrada, Nagrada Kočićeva knjiga, nagrade Instituta za Dunav i Srednju Europu iz Beča, Nagrade grada Budimpešte, nagrade „Podrum Radovanović“ za životno djelo  i Europske nagrade Vilenica. Počasni je član mađarske Akademije umjetnosti i književnosti „Sečenji“. Živi u Beogradu kao slobodni književnik. (Foto: Tanja Draškić Savić)

 

 

Igor Zirojević

Igor Zirojević je fotograf, arhitekt i grafički dizajner rođen 1967. godine u Puli. Diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani, a od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća se profesionalno bavi fotografijom i redovito izlaže. Godine 2010. proširuje svoju djelatnost na izdavaštvo i u vlastitoj nakladničkoj kući StudioLAB počinje objavljivati umjetničke monografije. Izlagao je na više od trideset samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Do sada je objavio šest monografija istarskih gradova i tri umjetničke fotomonografije u suradnji s istaknutim književnicima i povjesničarima. Član je ULUPUH-a i Društva samostalnih umjetnika Hrvatske. Živi i radi u Puli. (Foto: Marina Paulenka)

 

 

 

 

 

Danijel Žeželj

Danijel Žeželj rođen je 1966. godine u Zagrebu. Autor je grafičkih novela, slikar, animator i ilustrator. Stripove je objavljivao u Europi, Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi, Aziji i Africi. Objavljivao je u časopisima i s izdavačima Marvel Comics, DC Comics/Vertigo, Dark Horse, Image, Heavy Metal, The New York Times, Harper’s Magazine, San Francisco Guardian, Dargaud, Glénat, Grifo Edizioni i Eris Edizioni. Autor je i dvadeset i pet strip-albuma i šest animiranih filmova. Od 1997. godine ostvario je niz multimedijskih projekata koji povezuju slikanje i glazbu uživo u jedinstvenu narativnu formu. Projekti su se izvodili u Europi i SAD-u. Jedan je od osnivača umjetničke radionice Petikat. (Foto: Tanja Draškić – Savić)