NAKLADNICI – Sa(n)jam knjige u Istri

Niti za tkanje književnosti

Vlatka Balinčić

I eto, mi opet gradimo veliku knjižaru na Sajmu! Da, možda zvuči čudno, možda nije ni najbolji trenutak, možda… Možda je i sizifovski, ali mi je gradimo. Zapravo, jest sizifovski: pa drugi put u pola godine radimo isto, samo na drugom mjestu.

Sve je, što ste vjerojatno čuli, bilo pripremljeno za održavanje Sajma knjiga i autora – Sa(n)jam knjige u Istri u njegovom uobičajenom, prosinačkom terminu. Ono što znamo sada znali smo, naravno, i tada: da je posljednja godina i nešto dana posve drukčija od dva i pol prethodna desetljeća, ma i od svih – svih, onih puno ranijih.

Plan se, međutim, činio sjajnim: iseliti iz se salona Marine Kasina u veličanstveni prostor Svetih Srca pa tu podići svoju i vašu knjižaru iznova, kao da je prvi put. Danas znamo da nije bilo kao, nego da jest bilo prvi put.

Krivulja leti u nebo

Protekle smo zime, dakle, željeli isto što i ovoga proljeća: bez obzira na vrijeme u kojem smo se zatekli – vrijeme s mnoštvom ograničenja i novih pravila – složiti knjižaru razigrano, zadržati kulturnu stvarnost bez posredovanja ekrana i preko polica pobjeći u divan svijet knjiga.
A onda je famozna krivulja krenula prema nebu: broj novozaraženih virusom COVID-19 narastao je toliko da je jedina razumna odluka bila ona o odgađanju Sajma, što je podrazumijevalo i, prvo, pražnjenje one već napunjene, nove knjižare u Svetim Srcima pa onda traženje novog prostora i njegovu transformaciju u sajamsku knjižaru.

Naravno, novu i podignutu na lokaciji koju prije nismo smatrali „svojom“.

Bila jednom jedna tvornica

U trenutku nestanka „Arena trikotaže“, tvornice koju se dugo nazivalo najdugovječnijom u Istri, nitko nije pomišljao da će prostor proizvodne hale u kojoj su nastajale niti, tkanine i moda dvadesetog stoljeća i gdje su tranzicijom naprasno prerezane niti života radnica trikotaže, ispuniti neke drukčije, nevidljive niti, satkane od slova i knjiga, niti koje nas povezuju i koje tvore mrežu čitatelja, knjigoljubaca i nas koji knjige sanjamo. Zbilja sanjamo i kada se ne održava Sa(n)jam knjige.

Odgovornost za prosinačko-pandemijski Sajam bila je velika. Sada je golema. I prema sadašnjem trenutku u kojem je kultura nevidljiva i izbjegnuta i prema prošlosti ovog prostora i prema radnicama trikotaže te, kao i uvijek, prema čitateljima i posjetiteljima.

Jedino je izazov veći. Treba zamijeniti nevidljive strojeve policama za knjige, satkati priče od knjiga i otvoriti festivalsku knjižaru baš u tom znakovitom prostoru i baš sada – u vremenu novih početaka, novih vrijednosti i uvijek istih nadanja.

Ma kako to nekome zvučalo, mi sa srcem punim podvojenih osjećaja predemo niti knjižare posve iskreno i posve sjetno.

Vodič kroz knjišku tržnicu

Poezija je pitanje srca. Poezija liječi. Stvarale su je ruke radnica trikotaže. Upravo vas poezija, uz poneko iznenađenje, vodi do ulaza u festivalsku knjižaru.

Kroz unutarnju knjišku tržnicu u predvorju, koju sada posvećujemo zelenilu svijeta, putujemo u svijet magične Histrice. Zatim predstavljamo knjige gostujućih autora s kojima vas – kao i nas – vežu posebne niti prijateljstva tkanog kroz knjige i druženja.

A onda, u prostoru u kojem su nekad živjele prave niti, zaživjet će najbolje knjige iz književnosti, publicistike, dječje, stručne i znanstvene literature, stripa, glazbe, filma i umjetnosti.

Dakle, prepustite se šetnji slobodno, dopustite da vas se ispreplete i omota, zašuška u toplinu knjiga. Takvi su zagrljaji, uostalom, danas jedino i dopušteni.