Piše: Nevena Trgovčić
Mauricio Ferlin pulski je dizajner ne samo zato što živi i radi u Puli, nego zato što svojim dugogodišnjim djelovanjem osmišljava i nju samu. Ferlin potpisuje mnoštvo likovnih rješenja u Puli, posebno onih vezanih uz kulturu, a autorsku je punoljetnost zaokružio na Sajmu knjige u Istri, na kojem je od sedmog njegova izdanja, točnije od njegova prelaska u austrougarski Mornarički kasino, gdje je dugo bio najpoznatiji gost.
Ferlin je svojevrsni kućni dizajner koji osmišljava vizualni identitet Sajma, popratnih programa pa i popratnih festivala te je autor prateće scenografije i drugih materijala komunikacije Sajma s gostima i publikom.
Istodobno, stvorivši problem svima koji ime Sajma sklanjaju po padežima i onima koji ga ukucavaju u mrežne pretraživače, Sajam upravo zahvaljujući Ferlinu postaje Sa(n)jam knjige u Istri. Ime koje je autor prvobitno zamislio kao slogan, prepoznavanjem direktorice Sajma Magdalene Vodopije biva prihvaćen kao novi identitet i neodjeljiv dodatak imenu Sajma.
„Sajam je sajam i tako ga treba i zvati“, kaže Ferlin. „No, Sajam je od samih početaka imao neki festivalski štih. Bila je pomalo zbunjujuća ta dvostrukost identiteta Sajma, koji je i sajam i Pulski festival knjiga i autora. Ovakvom se dosjetkom dobila prepoznatljivost ujedinjena u jednu riječ za obje stvari jer podnaslovi su rijetko kada dobro rješenje za direktnu komunikaciju, a i zašto bi se jedan festival zvao Sajam? Na kraju, svojim djelovanjem i životom Sa(n)jam je sam sebe najbolje opisao.“
Bez obzira na službeno ime, preživio je i naziv „Pulski festival“, dobrim dijelom zahvaljujući Pufki – maskoti, označitelju Sajma, koju je također, onako raskošnu, putenu i crvenu, osmislio Ferlin: „Pufka je svoje ime, koje joj sasvim pristaje, pa i opisuje, dobila osme godine Sajma, kada smo njezino imenovanje dali na izbor publici. Nastala je kao slobodan, linearan crtež koji se svakako oslanja na tradiciju i na prikaz žene na konju ili Europe na biku, Lady Godive, Ivane Orleanske… Pufka nije mršavica, malo je renesansnija, jer knjiga je moćan medij pa joj korpulentnost pristaje – jedno je tjeralo drugo. Pufka sada već i samostalno, kao znak, nosi vizualni identitet Sajma knjige. Ona jašući na knjizi uzdiže ruku, više poticajno nego pobjednički, a crvene je boje jer je to boja Sajma.“
Osim što Sajmu daje prepoznatljivost, ostavljajući kroz svoje radove mogućnost njihova višeslojna doživljaja, Ferlin je i u Programskom odboru ove manifestacije, ali i, nerijetko, suautor godišnjih tema Sajma. Na taj način uspijeva – iako mu, naravno, nije namjera – sam sebi zakomplicirati posao.
„Često se događa da radim više rješenja. Nekad zbog promjene teme, nekad stvar ne legne. Kada je produkcija knjiga bila veća, i teme su mogle bile čvršće, ponekad i po dvije godine unaprijed postavljene, i tada je lakše bilo doći do koncepta. Tema dosta ovisi o tome kako će na nju reagirati izdavači pa se znalo dogoditi da se pred ljeto teme mijenjaju ili se dodaje još jedna. Nedosljednost se događa jer nemamo jednu njemačku ili francusku knjišku produkciju pa garancije tog tipa na našem kulturnom i književnom horizontu nema“, kaže Ferlin i dodaje: „Da bi temu postavio u likovni jezik, moraš prvo postaviti pitanje na koje, na neki način, svi odgovaraju, i Sajam i ja kao dizajner i drugi. Puno je izazova. Možda je dobar primjer tema Sloboda, koja se kao termin koristi za sve i svašta. Sloboda za ili sloboda od? Pa sam za slogan iskoristio malo čeznutljivo protupitanje – reci mi što je sloboda? Propitkivanje je garancija slobode. Od tema koje su relativno uspješno prenesene u vizual izdvojio bih još Žensko pismo, Intime, 1914., Gradove u tijeku. Literarne nomade bih danas vjerojatno drugačije odradio, no prilično je bila uspješna misao o slovima kao putnicima koji tvore nova značenja.“
Nakon četvrt stoljeća manje-više mirnog – više više nego manje, kažimo tako – rasta, Sajam se kao i druge kulturne manifestacije susreće s nizom ograničenja izazvanih pandemijom virusa COVID-19. Prisiljen na mijenjanje, pored ostaloga i u prostoru, te prilagođen specifičnom vremenu, ovaj događaj podrazumijeva nova likovna rješenja.
Tematski, u fokusu ovog, dvadeset i šestog Sajma nalazi se poezija, što se, nikako na isti način, već dogodilo. Naime, trinaestom je Sajmu naslov programa bio – Poezija je pitanje Srca.
„Okolnosti nisu baš pogodne. Sajam je oduvijek htio biti i bio je dio Pule, ne samo kroz jedan prostor. Tako je i počeo. Ako koristimo ono što nam ova vremena govore, otvara se opcija širenja Sajma po Puli, na više mjesta, unutra i vani. Nekako se radujem, bit će to dobar kick, dobar smjer za buduće godine. Što se ovogodišnjeg vizualnog identiteta tiče, morali smo poslati jak signal promjene adrese jer to je nakon devetnaest godina suštinska promjena za Sajam. Htjeli smo anticipirati taj događaj, ilustrirati to da smo na novome mjestu“, rekao je Ferlin, koji je surađivao sa sijaset drugih autora: dizajnerima, ilustratorima i animatorima koji su ili Puljani ili se projektom čvrsto vezuju uz pulske teme i Pulu, poput Maje Celije, Vibora Juhasa, Olega Šurana, Matka Plovanića i Draška Ivezića ili Leonide Kovač, Tine Ivezić i Maje Kolar uz koje je prošlogodišnja suradnja uz vizualni identitet iznjedrila i vezanu izložbu Gradovi u tijeku.
Jedna od svakako važnih i itekako pamtljivih sajamskih izložaba je Zatvoreno more (Climb Every Mountain), čiji je autor Mauricio Ferlin, a bila je 2014. godine postavljena u Arheološkom muzeju Istre, poznatom kao Sveta Srca, dok je njezin dio trajno ostao Puli – gradu koji 1914. godine zapisuje svoj svojevrsni početak kraja, a njega obilježava umjetnički događaj nakon točno jednog stoljeća.
„Riječ je o skulpturi, trodimenzionalnom logotipu 1914. koji je postavljen u parku pokraj Augustova hrama. Tražio sam mjesto koje ima odnos i prema brodogradilištu, Arsenalu i starom gradu. Da, zatvaranje Pule koje se dogodilo početkom Prvog svjetskog rata utvrđenjem ringa oko Pule metafora je Pule koja se nikad više nije u potpunosti vratila moru. Mislim ponajprije na promet, komunikaciju. Dugo je već nama pulski zaljev iza Pule, a ne pred njom.“
Ono, međutim, što je upravo u Puli, u njezinu centru, i to u vrijeme u kojem su gradovi na obali osuđeni na pustoš i čekanje proljeća, jest Sajam koji se identificira s gradom postajući njegov integralni dio. O toj povezanosti Ferlin kaže: „Sajam je na neki način – prije svega zbog festivalskog dijela, književnih gostiju, ali i zbog same knjige – zauzeo mjesto u recentnoj kulturnoj povijesti Pule. Dani Sajma su za Pulu kao njezino drugo ljeto. Tu je vrijednost onoga što je odradio za grad. Zasigurno svaki Puljanin ima neku uspomenu Sajma, pa i ne nužno kulturološku. Sajam je integriran u biće grada, u čemu mu zbog svoje dugovječnosti i važnosti jedino parira Filmski festival. Doduše, govoriti o Sajmu unaprijed nije zahvalno. Postavljam si pitanje pokazuje li današnja situacija u ambijentu nesigurnosti i neizvjesnosti da je na neki način kultura pomalo anemična, kultura i umjetnici kao da nemaju odgovor na dominantnu problematiku i stanje, kultura kao da je zašutjela i kao da se izmaklo vrijeme za umjetnost. Ipak, optimističan sam jer su knjiga i čitanje sigurno jedan od najvažnijih koraka za promjenu takvog stanja.“